Dok prolazimo ovom ašramskom invokacijom, molim vas da koliko možete koristite intuitivne sposobnosti, jer je velik dio onoga što imam reći upućen tim područjima.

Prvi redak, kako je očito, priznaje da prije nego što putovanje počne moramo u najdubljem biću zapaliti plamen koji je dio Jednoga, i stoga invokator glasno doziva da s one najviše planine iziđe bljesak svjetlosti koji neka nađe i nadahne onaj dio čovjeka koji zovemo njegovim bićem ili onim što JEST. Glasno dozivamo da se u svim stremiteljima pokrene mali dio Njega, da se rasplamsa i njegovan izraste u ŽIVI PLAMEN.

I tako stupamo u kušnju materijalnog života i dokazujemo se da u lončiću svoga bića postanemo uistinu Božji sinovi i kćeri. Ovaj redak predstavlja primordijalni oganj, izvor iz kojeg se život stvara i oblikuje. Poziv je u najdublje svakoga, neka POSTANE i tako započne potragu za Gralom.

Zakon ovoga svjetskog ciklusa jest da poglavar duhovne Hijerarhije ovoga planeta, Krist, mora ponovno stupiti u svijet ljudi. Prema tom događaju, da bi imao opipljivu nazočnost, rade svi hijerarhijski djelatnici. Ovaj je redak invokatorovo priznanje te činjenice i njegovo prihvaćanje Kristove nazočnosti u svoj život i svoje svjetove — svijet ljudi. Kad ovaj redak izgovaramo s namjerom, zamislimo Kristovu svjetlost koja zrači s planine među narode svijeta. Sada dolazimo do retka koji zaključuje prvu kiticu:

Te riječi izražavaju što Kristov dolazak znači za čovječanstvo. Njegova temeljna nota jest LJUBAV i Njegova poruka UKLJUČIVOST, ona uključivost koja ne poznaje prepreka i obuhvaća sve. Ova kitica određuje ton invokacije; priznaje tri važne činjenice:

1. da svi u sebi imamo dio Jednoga koji čeka poziv kući;
2. da će se Krist ponovno pojaviti i sići s Visine;
3. da je Ljubav vječna i bez prepreka te da invokator priznaje da uključivost mora vladati nad svime da bi se Plan ostvario.

Stoga je prva kitica uvodna i pretpostavlja gornje tri činjenice. Između kitica treba držati točku napetosti. Kitice 1 i 3 usmjerene su prema unutra i prema gore, kitice 2 i 4 prema dolje i prema van, kao dah. Posljednji redak zaključuje »djelo« invokacije i simbolično sadašnjeg ciklusa.

Kad počnemo objašnjavati ovu drugu kiticu, spoznajmo da ima odraznu kakvoću; prva kitica molba je izvoru svega života da čovjek prepozna i razumije gornje tri temeljne činjenice. Sada je invokator odredio ton, ponudio je molbu i ona je otišla naprijed s moći. Neka sada invokator »donese dolje« i »pošalje naprijed« na zraci svjetlosti odziv. To se odnosi na monadno stanje, i iako se ovaj redak ne može u cijelosti shvatiti prije treće inicijacije, pokušat ću ga objasniti jednostavno jer ne želim stvari nepotrebno zakomplicirati. Invokacija se odnosi na vidik razarača koji spaljuje šljaku iluzije i svojim djelovanjem je preobražava. Put je simbolično duhovni put i ujedno put k tjemenom središtu.

… i naravno, svjetlost Duše može se razotkriti tek kad je Plamen razbio šljaku. Invokator sada zapovijeda:

Ruža je drevni simbol, često nazivan »Ruža na križu«. Ruža je simbol srčanog središta u kojem se nalazi spoznaja. Krist je ovdje opet kao simbol Srca.

Srce čovječanstva trenutačno je pred svjetlošću zaklonjeno iluzijom. Umjesto da svojemu bližnjemu razotkriva Kristovu slavu, čovjek je u svojoj sredini zadržao tek nizak odraz, onaj sentimenta. Kristova svjetlost više ne zrači u svijet ljudi, nego drema i čeka onaj veliki dan kada padnu koprene. Sada može sjati samo na svojoj razini; no neka vaši dozivi odjeknu:

Čovjek mora nadvladati svoje emocije i početi stupati u svjetlost svoje Duše. Jasnim mišljenjem odgovorni muškarci i žene mogu okrenuti tok tako da Duša postane gospodar. Svi mogu sudjelovati u tom pritisku koji sada teče na unutarnjim i vanjskim ravninama. Veliko transmutacijsko djelo mora se nastaviti:

Čovjek mora svoje niže sebstvo sliti u više i tako preobraziti niske strasti u više osobine. To je Veliko djelo, put k lotosu od tisuću latica. Čovjek mora sintetizirati svoje biće, postati Božji sin i tako ispuniti svoju konačnu sudbinu. Došlo je vrijeme, prijatelji, kada treba izbor učiniti:

Izbor čovječanstva odziv je na hijerarhijski izljev koji sada teče. Ovaj redak pokazuje da invokator tu činjenicu priznaje i svjesno prihvaća da je došlo vrijeme eksternalizacije i ponovnog pojavljivanja Kristovih kozmičkih načela, te to prima kad redak izgovara sa značenjem i moći. U tim događajima može sudjelovati cijelo čovječanstvo; pojedinci moraju birati između naredbi Duše i sila materijalizma. Možemo prijeći »podjelu« ili ćemo morati čekati drugu priliku:

Neka svatko sluša notu na svoj način, ali zaključak je samo jedan — nastupio je trenutak krize u kojem će Hijerarhija pobijediti:

Svakome će na svoj način biti dan uvid i znanje; nitko neće biti izostavljen. Kad se Moćni vrati, svatko će vidjeti i čuti i svatko će prihvatiti ili odbaciti; to je Zakon:

Invokator ovaj redak intonira da svi mogu učiniti pravi unutarnji izbor, izbor svoje Duše, koja uvijek teži svjetlosti. Neka invokator te riječi svečano izgovori u nadi da se samo malo njih okrene od svjetlosti i stupi na tamni put. Slobodna volja mora i ostat će svima; nitko ne smije zahtijevati drukčije:

Neka se ovaj zaključni redak izgovori kao »udar naprijed«, neka ide u svijet i radi za mir. Čovječanstvo mora promjene učiniti samo, mora pripremiti put. Uvjeti su dani, informacije mogu kružiti svijetom u kratkom vremenu, djelo u dalekoj zemlji uskoro je općepoznato; čovjek ima oruđa da iznova stvori svoj svijet.